The world of Tennis
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Neka kao priča Empty Neka kao priča Uto Jul 26, 2011 6:11 am

Elly

Elly
I'm playing matches
I'm playing matches
-Neću!- rekao je Vil zalupivši vratima. Otrčao je od kuće pre nego što bi neko mogao da krene za njim. Bilo mu je muka od svega. Stalno naređenja i naređenja. Odlučio je- to više neće trpeti.
Vil je živeo sa ocem i njegovom drugom ženom u velikoj kući u jednom londonskom predgrađu. Kad se njegova maćeha, Lili, doselila kod njih, Vilov život se pretvorio u pakao. Lili je bila sklona naređivanju, a Vil još samo ručak nije kuvao. svakodnevno je čistio kuću, prao sudove, kosio travnjak, a Lili nikada nije bila zadovoljna i stalno se istresala na njemu. Mark, Vilov otac, radio je po čitav dan i kasno bi dolazio kući. Lili se tada od veštice pretvarala u dobru ženu i Vil ne bi imao dokaze o njenim pakostima. Nije da nije pokušao da objasni ocu situaciju, ali bi ga ovaj uvek prekorio i rekao mu da je bolje da što pre prihvati Lili kao svoju novu majku.
Hana, Vilova prava majka, bila je mrtva. Usled nesreće udavila se u Temzi. Vil nikada nije hteo da potpuno poveruje u to. Bilo je tu dosta očiglednih dokaza, ali Hana je bila vrsna plivačica. I... Vil je bio jako vezan za nju, mnogo više nego za oca. Od nje je naslednio ljubav prema plivanju i avanturistički duh.
Tog dana je ponovo mislio na majku. Zašto je sve to moralo da se desi? Niz obraz mu se skotrljala suza, a za njom i druga, pa treća. Nije ih obrisao, pustio ih je da teku, dok je on besciljno lutao pustim ulicama, ispucalim usled raznih uticaja. Ulica za ulicom, svaka slična onoj prethodnoj, svaka siva, svaka nepoznata, neprijateljska. I one kao da su bile protiv njega, kao da su ga nagovarale da se vrati kući, da se vrati Lilinoj tiraniji.
Skrenuo je u jednu usku sporednu uličicu. Nije znao kuda vodi, ali je bio prilično siguran da ide ka centru Londona. Ali, ulica se pretvarala u stazu i pela uzbrdo. Krenuo je stazom. Kao da je bitno, ionako ne znam šta bih radio u Londonu, kao što ne znam ni šta ću ovde da radim, mislio je. Ništa mu više nije bilo važno. hteo je samo da pusti stvari da se dešavaju, ne utičući ni na šta.
Posle nekog vremena(nije bio siguran koliko je prošlo), stigao je na vrh brda. Zastao je i pogledao ispred sebe, gde su se prostirale šume i planine. A onda mu pogled privuče nešto na samom početku šume. Dim se dizao iznad drveća, ali se nigde nije videla vatra. Ne izgleda kao požar; možda neko loži logorsku vatru ili je to možda dim iz dimanjaka... Budući da se malo smirio, u njemu se probudio njegov avanturistički duh i zanimalo ga je šta to ima u šumi. Krenuo je nizbrdo suljajući se zbog strmog i rastresitog zemljišta. Nekoliko puta je i pao, ali se nije obazirao na to, odmah bi ustao i nastavio dalje. Kada je stigao do podnožja naglo je zakočio da ne bi upao u reku koja je bila ispred njega. Stabilizovao se na nogama i stao da je posmatra pokušavajući da odredi njene karakteristike. "Teče iz grada, sigurno je Temza.", govorio je naglas. "Prilično je široka, a čini mi se i duboka." Okvasio je ruku. "I hladna! Ne znam koliko mi je pametno da pokušam da preplivam..." Krenuo je da šeta duž obale, više da bi dobio ideju nego što je očekivao da će nešto naći. Ali naišao je na stari drveni čamac. Pregledao ga je da nije negde oštećen i pošto je ustanovio da je uredu, pošao je da potraži neku granu koja bi mu mogla poslužiti kao veslo. Nije pronašao ništa odgovarajuće, a nije hteo da ide predaleko, pa se vratio do čamca. Tada je ugledao neku otesanu motku kako leži malo dalje. Pokupio ju je. Izgledalo je kao da je već korišćena kao veslo. Dovukao je čamac do reke, seo u njega i otisnuo se od obale. U početku se glatko kretao, ali ga negde na sredini reke uhvati struja i više nije mogao da upravlja čamcem. Pokušao je da se uzvuče pomoću motke, ali mu ju je voda otrgla iz ruke. Čamac se, nošem strujom, kretao nizvodno. Vil poče brzo da razmišlja. Ovako će završiti ko zna gde, i to ako bude imao sreće da mu se čamac ne prevrne. A tako ga je peklo da vidi šta to ima u šumi. Skoči u vodu i poče da pliva. Snažno je zamahivao rukama da bi se izborio sa vodom koja ga je bočno pritiskala. I uspeo je, isplivao je na drugu stranu. Bio je toliko premoren da je samo legao na obalu i zaspao.
Probudio ga je stomak. Tada se setio da ništa nije jeo još od doručka, a bilo je kasno popodne. Bio je skoro suv, sunce je pržilo ceo dan. Pridigao se na noge, protrljao oči i krenuo polako ka šumi. Kada je ušao u šumu, počeo je da se okreće oko sebe - nigde nije bilo traga ni od kakvog dima. Da li je moguće da nema više ničega?, pomisli očajno. U besu je šutnuo kamen ispred sebe, ali odmah je shvatio da to nije bila dobra ideja. Time nije dobio ništa osim bola u nozi. Hteo je da sedne na travu, ali se plašio paukova, pa se pope na drvo. Razmišljao je šta da radi. Bio je miljama daleko od kuće. Uzdao se u to da će naći izvor dima, ali sada će po svoj prilicci spavati na drvetu. Svoja tuborna razmišljanja prekinuo je kada mu je stomak ponovo glasno zakrčao. Dok je silazio sa drveta, razmišljajući šta bi, za ima sveta, mogao jesti u ovoj šumetini, pogled mu privuče razlog njegovog dolaska. Ugledao je kolibu u daljini i dim kako se vijori iz dimnjaka. Lupio se po čelu. Kako je bio glup! Pa reka ga je odvukla dalje! Žurno je krenuo ka kolibi usporivši tek u njenoj neposrednjoj blizini. Izgledala je baš onako kako je on zamišljao planinske kolibe: visoka, trošna i sa zelenim okvirima oko prozora. Ni sam nije znao zašto, ali osetio je neku povezanost sa tom kolibom, kao da ga je nešto podsticalo da uđe. Napravio je još nekoliko koraka, zastavši ispred samih vrata. Dok je još oklevao da pokuca, opazio je neko kretanje sa svoje desne strane i već sledećeg trenutka bi oboren na zemlju i oseti snažan bol. Na njemu je stajao vučijak, kandži zabijenih u njegove grudi. Bio je neobično veliki čak i za vučijaka i Vil se na trenutak zapita da nije to možda pravi vuk, ali samo na trenutak, pošto mu se u sledećem momentu zubi životinje zariše u levo rame. Vrisnuo je od bola, a do svesti mu dopre da mora nešto da preduzme, bilo šta. Drugom rukom pokušao je da dohvati granu, ali životinja mu je kidala meso i on oseti kako nema više snage, zatvori oči i pusti ruku da mu padne na zemlju.

2Neka kao priča Empty Re: Neka kao priča Uto Jul 26, 2011 10:34 am

Dolly

Dolly
Administrator
Administrator
Ovo je odlicno. 10,10,10

3Neka kao priča Empty Re: Neka kao priča Sre Jul 27, 2011 9:40 pm

Elly

Elly
I'm playing matches
I'm playing matches
Hvala Smile

4Neka kao priča Empty Re: Neka kao priča Čet Jul 28, 2011 1:48 am

Dolly

Dolly
Administrator
Administrator
Nema na cemu, samo tako nastavi... Wink

5Neka kao priča Empty Re: Neka kao priča Čet Avg 11, 2011 9:45 am

Anja Dull

Anja Dull
Join tennis club
Join tennis club
Supper je,svaka čast.

6Neka kao priča Empty Re: Neka kao priča Ned Jan 08, 2012 11:22 pm

MISA

MISA
Join tennis club
Join tennis club
Svaka čast, odlično pišeš.

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu


Free forum | ©phpBB | Besplatan Forum međusobnog pomaganja | Signalizirajte zloupotrebu | Latest discussions